…ili šta se sve promenilo?
Posle nekoliko dana života bloga, dobio sam prilično pitanja (od posetilaca koji me poznaju) o tome kako i zašto sam se odlučio za ovako nešto. Zar više ne veruješ u fudbal dva puta nedeljno, tenis u balonu, stoni tenis utorkom, vožnju bicikla …
Pa, potrudio sam se da ovo ne bude samo jedan od pokušaja u nizu. Uostalom, po prvi put se skidanjem kilograma bavim ozbiljno. Do sada se sve svodilo na nešto neodređeno, bez jasno postavljenih principa. Nakon ovih 47 dana, mislim da bih mogao sastaviti listu tipa deset koraka na putu ka željenoj težini, ili recimo put kojim se ređe ide ili sličnih gluposti, koje ponekad imaju smisla. Ipak ostaviću to za kraj priče, iako ima ponešto i o tome da se kaže. Svaki od principa je nastao nakon priličnog razmišljanja, i skrojen je po mojoj meri. Kako pronaći meru za sebe je pravo pitanje …
Za sada, mogu da kažem da me je isprovocirao konkretan izazov, da se 1000 dana pridržavam principa, što mi deluje neverovatno, ili još neverovatnije da imam ispod 90kg.
Možda je ovo pravo mesto da podsetim o uspešnom ostavljnju cigareta pre četiri godine i da je to doprinelo, zajedno sa povratkom iz VJ i pomenutim životom kod tašte, da dosegnem cifre na vagi koje zabrinjavaju. Upravo iskustvo povodom prestanka pušenja, nakon 15-ak godina konzumiranja istog, u pristojnim količinama od 1,5 kutije, mi je pomoglo da verujem u čudo.
Koristim priliku da pomenem film “Kako postati heroj” režisera Mladena Matičevića koji me je dodatno motivisao na ovako nešto. Ukoliko imate priliku da ga pogledate nemojte je propustiti. Daleko od toga da želim moj mali napor da uporedim sa Mladenovim poduhvatom, ali kao što rekoh za mene je ovo velika stvar…
Toliko, odoh da pokljuckam nešto…
Post a Comment